Dvorac Belec u Selnici je dvokrilan, u obliku slova L, jednokatan, s podrumom ispod dijela zgrade. Od nastanka oko 1800. nisu zabilježene značajnije građevinske promjene dvorca, ali su bila češća preoblikovanja vanjskoga izgleda. Prvobitno je dvorac imao jednostavna pročelja s nizom prozorskih otvora na zapadnome i sjevernome pročelju te s arkadama na južnome i istočnome pročelju, što je karakteristika baroka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sredinom 19. stoljeća zatvaraju se arkadni otvori na hodnicima prizemlja i kata. Umjesto njih izvedeni su manji prozori s jednostavnim profilacijama.
Vanjski izgled dvorca temeljito je preoblikovan potkraj 19. ili početkom 20. stoljeća, kad glavno (zapadno) pročelje, okrenuto prema perivoju, dobiva dekorativne historicističke elemente, uobičajene za romantizam. Tako se dograđuje ulazna terasa natkrivena sjenicom koju nosi šest toskanskih stupova, poligonalne ugaone lažne kule, poligonalne kolumne u širini terase, dodaje se ugaona rustika, rešetke od kovanog željeza na prozorima prizemlja i dr. Izvorno je ulaz u dvorac bio s dvorišne (istočne) strane. Posljednjom obnovom dvorca potkraj 19. st. glavni se ulaz premješta na zapadno pročelje orijentirano prema perivoju.
Perivoj uz dvorac započeo se uređivati na dotadašnjem pašnjaku i oranici nakon 1887. godine, svakako u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, tako da je početkom 20. stoljeća već bio dobrim dijelom formiran. Podigao ga je barun Juraj Rukavina, ljubitelj i poznavalac drveća i grmlja. Osnivanje perivoja vjerojatno je povezano s historicističkom obnovom dvorca. Jurjev sin, Amon Rukavina, koji je naslijedio Belec 1906. godine, nije učinio nikakvih većih promjena u perivoju, osim što je u njegovo vrijeme iskopano jezero. Niti u godinama između dva rata nisu se dogodile nikakve promjene u koncepciji perivoja. U drugoj polovici 20. st. perivoj je, kao i dvorac, bio prepušten nebrizi i propadanju. Ipak je većina drveća preživjela, pa je nakon punoga stoljeća postojanja perivoj uspio zadržati svoju osnovnu fizionomiju i povijesnu matricu.
Perivoj se prostire na padini okrenutoj prema zapadu, ispred zapadnoga (glavnoga) pročelja dvorca. Nema izražene stilske karakteristike romantizma ili historicizma, što bi se moglo očekivati s obzirom na pročelja dvorca i vrijeme nastanka perivoja potkraj 19. st. Prema stilskim karakteristikama, perivoj možemo svrstati medu pejsažnu parkovnu arhitekturu kasnoga 19. stoljeća. Sadnja drveća i grmlja u Selnici više je bila rezultat spontanih i na licu mjesta nastalih nego smišljenih parkovnih kompozicija. Egzotične vrste drveća, pretežno čempresi i sekvoje, davale su osnovni ton perivoju. U perivoju je bilo vrlo malo arhitektonskih objekata i sadržaja. Od vodenih elemenata to su izvor vode, jezero i potok, a od arhitektonskih elemenata drveni paviljon (sjenica) i klupe. Perivoj uz dvorac Belec je ekstrovertirani parkovni prostor u kojem je za doživljaj i ugođaj bitna brojnost i raznolikost vizura koje se pružaju na perivoj i na okolni krajolik iz dvorca smještena na najvišoj točki brežuljka, i dvorac i perivoj u prekrasnome su krajobrazu gdje se izmjenjuju prirodne šume, livade i oranice.
