Prvo spominjanje crkve u Belcu po Klaiću je već 1242. u ispravi bana Dimitrija, gdje bi se “hominess cruciferorum de sancto Georgio” odnosilo na ovu kapelu. U popisu župa iz 1334. godine ova kapela spominje se kao župna crkva (ecclesia sancti Georgi de Belch). V. Noršić zaključuje kako je belečka župa među najstarijima u Hrvatskom zagorju, a u ovom području crkva sv. Jurja najstarija gotička građevina, s tragovima romaničkog stila na tornju. G. Szabo napominje kako ova kapela spada među najzagonetnije građevine u cijelom Hrvatskom zagorju, dok je D. Miletić navodi kao nezaobilazni primjer razvoja srednjovjekovne sakralne arhitekture na području kontinentalne Hrvatske.
Prvi opis kapele/crkve je iz 1639. iz kanonskih vizitacija, kada je crkva je imala u zvoniku dva zvona, zatim četiri oltara, novu propovjedaonicu i kor. Oko kapele bilo je groblje ograđeno drvenom ogradom, unutar kojeg se nalazila kapelica sv. Mihaela, koja je već 1768. opustošena. Kroz zapise iz vizitacija može se primijetiti kako je ova kapela sve više gubila na važnosti, pogotovo kada je 1780. župnom crkvom proglašena sv. Marija Snježna, a još više nakon potresa u kojem je stradala 1880.
Kapelu sv. Jurja oblikuju sljedeći glavni volumeni: poligonalno zaključeno svetište, šira i viša lađa te jednokatni toranj zvonik. Unutrašnjost je sa sjeverne strane prigrađena uz svetište sakristija. Kapela ima dva ulaza: kroz toranj na zapadnoj strani te ulaz na južnoj strani koji je nadsvođen malim trijemom na dva stupa. Danas je aktivan samo ovaj južni ulaz, koji je probijen u 15. st., s bogato profiliranim lunetom na kojoj je naslikan lik Bogorodice nad koju se nadovezuje portik iz 17. st. Sa sjeverne strane svetišta ulaz je u sakristiju (dograđene u baroku) uz koji se nalazi gotički klesana kamena kustodija.
Zidne slike slikane su u tri različita razdoblja: u svetištu nad prozorima su dosta oštećene gotičke freske (15. st.) s prikazom Boga, Krista, Svetog Duha i Bogorodice zaštitnice. U brodu je smješten Krist i sv. Ivan Krstitelj iz prve polovice 14. st., dok na poljima svoda u brodu su slike slabije kvalitete iz 17. st. U svetištu se nalazi gotička menza iz sredine 14. st, na kojoj je nekad bio smješten barokni oltar sv. Jurja. Danas je taj oltar premješten uz sjeverni zid lađe kako bi se prezentiralo svetište s gotičkim freskama. Na sjevernom zidu moguće je primijetiti dva zazidana polukružna prolaza koja su nekad povezivala lađu s prostorom kapele sv. Katarine, prigrađene u baroku, koje danas više nema. Najstariji dio kapele je zvonik iz doba romanike, koji se često navodi u literaturi kao ostatak nekadašnje obrambene tvrđave.
Unatoč čestom mišljenju o zvoniku kao obrambenoj tvrđavi, sam ulaz sa svojim dimenzijama isključuje mogućnost da je toranj kapele sv. Jurja imao obrambenu funkciju. Utvrđen je sljedeći redoslijed izgradnje – prvo je izgrađeno prizemlje zvonika, zatim je izgrađena lađa natkrivena tabulatom i poligonalno svetište nadsvođeno gotičkim križnim svodom, te je na kraju nadograđen zvonik.
Krajem 15. st. brod lađe presvođen je mrežastim svodom koji podržavaju konzole rustične obrade u obliku ljudskih glava. U podu kapele nalazi se sveukupno sedam grobnica: jedna u svetištu (gdje su pokapani župnici), četiri u brodu te dvije u zvoniku. Prilikom radova sanacije poda 1980-tih sve grobnice su zatečene ispražnjene. D. Miletić iznosi teoriju da je toranj prvotno bio kosturnica ili karner belečkog veleposjednika, a u prilog tomu ide i činjenica da je prilikom radova 1989. u podu svetišta uz sjeverni zid pronađen oštećeni kameni sarkofag iz razdoblja prije provale Tatara. Također bi se takva prvotna namjena mogla povezati s kamenim romaničkim fragmentom reljefa pronađenim tijekom radova u crkvi sv. Marije Snježne.
Na području kontinentalne Hrvatske nisu poznati drugi primjeri srednjovjekovnih grobnica ili karnera. Osim ovog izuzetnog otkrića, kapela sv. Jurja jedinstvena je jer na području kontinentalne Hrvatske jedina ima romaničko pročelje zidano pravilnim klesancima, a u unutrašnjosti je niz slijepih lukova, kakvog nema ni u jednom drugom crkvenom prostoru. Osim što jedina ima presvođenu cijelu unutrašnjost na kraju srednjeg vijeka, također ima očuvanu gotičku menzu. Uz ove posebnosti, navodeći još i bogatstvo arhitektonske plastike s figuralnim, vegetabilnim i geometrijskim motivima, kapela sv. Jurja u Belcu najznačajniji je primjer srednjovjekovne ladanjske župne crkve u Hrvatskoj.
OLTAR SV. JURJA
Oltar sv. Jurja jedini je sačuvani oltar od nekadašnjih četiriju baroknih oltara koji su se nalazili u kapeli. Nekad je oltar bio postavljen na gotičku menzu u svetištu, a sada je smješten uz sjeverni zid lađe. Oltar je datiran u posljednje desetljeće 17. st. Prema vizitacijama, nekad je imao u sredini kip sv. Jurja između evanđelista Ivana i Marka, koji stoje na konzolama. Povrh je bila atika. Tijekom godina oltar je dosta izmijenjen: umjesto kipa sv. Jurja umetnuta je slika na platnu sv. Jurja, slikara Ivana Krstitelja Rangera.
Od cijelog oltara ostala je netaknutom samo arhitektura donjeg dijela retabla, tako da središnji dio zauzima tabernakul s anđelima lučonošama. Uz vanjske rubove retabla bila su pričvršćena dekorativna krila s akantusovim lišćem i cvjetovima, od kojih je danas na oltaru samo desno krilo sačuvano.
Prema vizitaciji iz 1708. na atici postoji kip Spasitelja između svetaca Ignacija i Ksavera, dok je prema opisu D. Baričević iz 1972. na atici bila u sredini novija slika Bogorodice između svetaca Stjepana i Franje Ksaverskog. Danas atike nema, a na župnom dvoru pohranjene su skulpture navedenih svetaca iz zadnjeg opisa te još kipovi apostola Petra i Pavla, koji očito potječu s jednog od porušenih oltara (najvjerojatnije s oltara sv. Barbare).
Župnik: vlč. mr. Milan Pušec, upravlja iz župe Konjšćina
Adresa: Belec 52, 49254 Belec
Telefon: 049 460 040
E-adresa: zupa.belec@zg-nadbiskupija.hr
Internetska adresa: https://www.facebook.com/%C5%BDupa-Belec-900292200059275
